PIŠE: ZORICA DRAGONJIĆ
FOTO: PIXABAY.COM
Otkriću ti tajnu, nikada mi teže nije bilo nešto napisati.
Ne postoji ta priča u koju moje Ljubavi mogu stati, niti ja umijem da ih objasnim. Meni Ljubav nije riječ i otkucano slovo.
Ja sam jedna od onih koja samo jednu pjesmu pušta iznova i iznova nekoliko dana, po čitav dan.
Tako slojeve u pjesmi otkrivam, pa me miluju po dijelovima tijela za koja nisam ni znala da su nježnosti željna. Srce kuca u sinkopama, a duša izdahne tamo gdje nisam ni znala da je živa.
Ljubav je kad pjesmu imaš s kim da podijeliš, jer je umije čuti na način na koji je ti čuješ. Ljubav je kad razumije zašto plačeš na koncertima, jer zna da te pjesma podsjeća na to koliko si srećna što si živa sada i ovdje.
Ljubav je i kad ti kaže kako “sve ovo gore nema smisla, ako nisi u ljubavlju i miru sa sobom”.
Zato ja najljepše pjesme puštam iznova i iznova, jer najkraće traju.
