in

NEW YORK STATE OF MIND

PIŠE/FOTOGRAFIJE: ANIMA MUNDI

U ovom gradu pričaju svi.

Pričaju umetnici bojama i pogledima.

Pričaju sanjari koji su stigli s koferom punim ideja.

Pričaju migranti akcentima i mirisima dalekih domova. Pričaju ulice, škripa metroa, žuti taksiji, svetla nebodera — to su priče bez reči, ali pune značenja.

Pričaju oni koji grade snove i oni koji ih tek šapuću sebi u tišini. A najviše — priča sam grad kroz svoje slojeve, kontraste i neugasivu energiju. Ona nije ni bajka ni mit, to je svakodnevna priča miliona ljudi koji je zajedno pišu.

I ja — i ja pričam.

Svojim korakom, svojim dahom, svojim pogledom.

Moj glas je kap u okeanu ovog grada u koji sam kročila prvi put u jesen 2003. godine i sada u jesen 2025. godine.

Kako sam zakoračila na aveniju pored stanice Grand Central, osmeh se razvukao sasvim sam i prirodno. Unutrašnja sreća je ključala.

New York je grad u kojem žive priče ljudi sa svih strana sveta, koji su došli kao posetioci, turisti, ljudi u potrazi za snom i srećom. Puno putujem i shvatam gradove i podneblja. Zašto je ovaj ovako poseban? Zgrade kao zgrade. Ali su glasovi i priče različite. Vibracija je snažna, jer svaki čovek je snaga za sebe. On je ta spona koja prenosi sve što je u njegovom kodu.

Ovde um i ambicija igraju glavnu ulogu.

New York voli tvoju originalnost, ali i hrabrost. On je taj koji te izuje iz cipela, i razbuđuje, i traži akciju. Podstiče tvoju kreativnost i radoznalost, pokaži šta znaš i umeš.

Ovaj grad je kao da ga je neko izmislio i stvorio. Nema takvih gradova, nema takvih ispričanih priča u kojem se rađaju i film, i muzika, i teatar, i mjuzikl, i fotografija, i skulptura, i slikarstvo. Svi sanjaju ostvarenje na njujorškoj umetničkoj sceni. Jer kada te NY potvrdi kao zvezdu, onda si zvezda svemira.

I zato nikada nije kasno da dođeš u ovaj grad. Da ga sagledaš i da se ogledaš u njemu. Nije kasno da kročiš na avenije i ulice, da pogledaš sa Empire State Buildinga, da vidiš svet koji se ukršta pod tvojim stopalima, vidiš ne samo ulice nego puteve sudbine. Vidiš tu tišinu iza buke i dah iz betona. Možeš da uočiš sve što je moguće i sve što tek može da bude. I zato je NY i sadašnjost i prošlost i budućnost.

Ovo je moje drugo iščitavanje ovog New Yorka i mene u njemu.

I nema boljeg zaključka od onog iz pesme — New York is state of mind.

ŠTA MISLITE?

KOLEKTIVNA ŠARADA