PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: KRISTINA BULEŠIĆ
FOTOGARFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
„BOLEST ME USPORILA, ALI NE DA BI ME SLOMILA – VEĆ DA BI ME PROBUDILA.”
KRISTINA BULEŠIĆ – CHRISTINE, MAGISTAR EKONOMIJE, ŽENA KOJA SPAJA SVJETOVE: BIZNIS I DUŠU, REČ I TIŠINU, EMOCIJU I ENERGIJU. MOTIVACIJSKI GOVORNIK, HEAL YOUR LIFE TRENER, EMOCIONALNI COACH, SPIRITUALNI TERAPEUT U SUPERVIZIJI, AUTOR, TRENER DUŠE I PREDUZETNIK, ONA VEĆ VIŠE OD DVE DECENIJE INSPIRIŠE LJUDE DA PRONAĐU SVOJ UNUTRAŠNJI GLAS I VRATE SE POVERENJU U ŽIVOT. NAKON USPEHA KNJIGE “10 DANA – PUTOVANJE KOJE MIJENJA ŽIVOT”, KOJA JE IZAŠLA I U IZDAVAŠTVU BALBOA PRESS/HAY HOUSE, KRISTINA DONOSI SVOJE NAJINTIMNIJE SVEDOČANSTVO – NOVU KNJIGU „ONA“.
KNJIGA JE PRIČA O ISCELJENJU I UVIDIMA, SVEDOČANSTVO DUŠE, OGLEDALO RANJIVOSTI I SNAGE, PUT PREUZIMANJA ODGOVORNOSTI I POZIV DA SE VRATIMO SEBI. INTEGRACIJA.
Kako bi opisala sebe izvan svih titula i uloga?
Prije svega sam žena – mama, partnerica, kćer, prijateljica. Duša. Žena koja je dugo tražila ravnotežu između biznisa i Duše , snage i ranjivosti, riječi i tišine. Moj život je niz lekcija u kojima iskustveno učim kako spojiti materijalno i duhovno, akciju i introspektivnu tišinu. Kako slijediti Dušu. Danas znam da je naša najveća misija otkriti ono što već jesmo – cjeloviti, dovoljno dobri i sposobni voljeti sebe i druge bez uvjeta. Ali do tamo trebamo stići. Prisjećanjem tko mi već jesmo. Upoznavanjem sebe i što je primarno.
Obožavam plivati tijekom cijele godine, pogotovo zimi. A pisanje u tišini i ispijanje kave s voljenom osobom su moja strast.
Tvoja prva knjiga „10 dana – putovanje koje mijenja život” doživela je veliki uspeh. Šta si iz tog iskustva ponela sa sobom?
Pisanje je za mene uvijek bilo iscjeljenje. Ta je knjiga nastala na raskrižju mog života, gotovo u svim životnim poljima, sa ključnim pitanjima: „ Da li ću se razvesti ili ostati u braku, da li ću napustiti top posao ili dati otkaz, da li ću se odseliti ili ostati u Puli?“ Otišla sam 10 dana u tišinu, bez telefona, kompjutera i ljudi, u najmanje mjesto na svijetu, Hum. Da dobijem kroz svoju Dušu odgovore. I krenula sam pisati. Tako je nastala knjiga. Kroz knjigu sam naučila da kad govorimo iz srca, dodirujemo srca drugih. Najljepši dio nije bilo priznanje ili prodaja knjige, nego kada su mi ljudi pisali da su se nakon nje osjećali bolje, manje sami, da su ponovno vjerovali u sebe i život. Tada shvatiš da autentičnost uvijek pronađe svoj put. Korak po korak.
Ponijela sam i poruku da se i najluđi snovi ostvaruju. Naočigled nemogući. Sjećam se tog trenutka na seminaru u Los Angelesu kada sam poželjela da izdavač moje knjige bude Hay House, izdavačka kuća Louise L. Hay. Tri godine nakon, taj „san“ se ostvario. Ponijela sam poniznost prema Dušama i vjeru u „nemoguće“.
„Povjerenje nije došlo odjednom – raslo je kap po kap, kroz tišinu, kroz strah, kroz hrabrost.”
U oktobru izlazi tvoja nova knjiga „ONA“. Šta ona predstavlja?
ONA je moj susret s vlastitim ogledalom. Svjedočanstvo Duše. To je put kroz strah, bol i tišinu bolesti, ali i kroz otkriće unutarnje snage koju nisam znala da posjedujem. Kroz znanje, dosljednost i hrabrost. To se krije u svakom od nas.
ONA je priča o iscjeljenju i uvidima, o ranjivosti, ali i o hrabrosti da se suočimo sa sobom. I dok je to moja priča, dok čitatelj čita ONA, prepoznaje i svoju snagu, svoje rane i svoje male pobjede.
ONA je putovanje otvaranja srca i prihvaćanja kroz integraciju. Ona je pisana i za muškarce i žene.
Zašto baš naziv ONA?
Taj mi se naziv božanski „spustio” za vrijeme meditacije. Bez ikakvih dodatnih upita, jednostavno sam osjetila da je to – TO.
ONA nije samo ja. ONA je svaka žena, ali i svaka osoba koja se ikada susrela sa strahom i odlučila ići dalje. ONA je žena, majka, kćerka, kraljica, prijateljica, istovremeno ranjiva i snažna. ONA pokazuje i mušku perspektivu da mogu biti ranjivi i snažni.
Kroz taj naziv želim poslati poruku da snaga ne znači biti nepobjediv – snaga je hrabrost biti ranjiv i opet se podignuti. ONA je svjedočanstvo Duše, što se sve događalo kada sam tumor prihvatila kao „prijatelja“ koji mi donio važnu poruku, koju sam ozbiljno shvatila i krenula ju „realizirati“ umjesto da se borim i ulazim u otpor. Takav mi je pristup mnogo olakšao proces ozdravljenja.
„ONA nije samo ja. ONA je svatko od nas – ranjiv, ali beskrajno snažan.”
Kako si pronašla poverenje usred tame bolesti i straha?
Povjerenje nije došlo odjednom. Došlo je kroz tihe trenutke kada sam sjedila sa sobom i slušala što mi tijelo šapuće, kroz razgovore sa strahom, osluškivanje onog najtišeg glasa, zagrljaje i ljubav „mojih ljudi“, i kroz sate i sate rada sa svojom duhovnom učiteljicom Majom Matenicharskom. Koja me vodila i kroz suze i smijeh. Kroz izražavanje svake emocije. Ne samo one koja mi se sviđa. Kroz „vraćanje” na istinu da nam sve Duša daje. Pa tako i tumor. Kroz vriskanje i „lupanje jastuka“ da izađe ljutnja. I more suza nakon toga.
I to ne kao kaznu. Nego kao poziv. Kroz preuzimanje odgovornosti za svoj život i korak po korak izlaženje iz modela žrtve. Svaki put kad sam mislila da nema izlaza, tada bi se pojavila mala iskra – znak da je moguće nastaviti. Vodilja mi je bila misija. Naučila sam da prihvaćanje smrti dovodi do „ostajanja u životu”. Na konkretnom životnom primjeru dobila sam priliku da „vježbam” puštanje. Ozbiljno sam ju shvatila i beskompromisno se tome posvetila.
Tvoj rad spaja materijalno i duhovno. Kako izgleda taj balans u praksi?
Balans znači prepoznati kada je vrijeme za akciju i kada za introspektivnu tišinu. Kada integriramo oba svijeta – materijalno i duhovno – život postaje cjelovit, a naš rad autentičan i s misijom. Novac dolazi kao posljedica, a rad je veza Duše, zadovoljstva i posljedice (novca). A ljubav kao osnovni pokretač da bude sveprožeta.
Osoba sam koja ima iskustvo ogromne količine novaca i iskustvo bankrota i financijskog kraha. U tim trenucima sam najviše naučila i dozvolila primanje. Naučila sam lekciju da novac ne dolazi samo kroz „novac“ i poznate načine zarade, nego kroz mnogostruko različitih načina i izvora. Pritom je moja Duša pomogla u otvaranju srca mnogima. Uključujući i mene. Tako da apsolutno sve služi.
Ljudi te zovu “žena inspiracija”. Šta tebe danas najviše inspiriše?
Inspirira me hrabrost ljudi da pogledaju u sebe i zakorače u promjenu. Zaljubljena sam u osobni razvoj i transformaciju. Zaljubljena u povjerenje Duše.
Inspirira me priroda – plivanje u moru tijekom cijele godine, zagrljaj stabla, tišina jutra. Kava sa voljenom osobom. Lakoća u partnerskom odnosu. Zagrljaj, osmijeh i stvaranje fotografija moje djevojčice.
Inspirira me Škola bezuvjetne ljubavi (koju pohađam sada već treću godinu) i način kako spiritualni terapeuti postoje za druge.
Inspirira me sam Život, sa svim svojim nepredvidivim izazovima i čudesnim trenucima.
Inspirira me jednostavnost i ljubav.
Inspirira me da živim svoju misiju zbog koje sam na planetu Zemlji.
Šta bi poručila ljudima koji se danas osećaju izgubljeno?
Izgubljenost nije kraj. Ona je poziv da zastaneš i poslušaš unutarnji glas svoje Duše. Možda ne znaš sve korake, možda ne vidiš put, ali dozvoli si ranjivost, traži podršku i vjeruj. Čak i kada svijest ne vidi izlaz, Duša zna put i vodi te korak po korak.
„Izgubljenost nije kraj, ona je poziv da poslušaš svoj unutarnji glas.”
Kako danas gledaš na svoje telo koje ti je poslalo tako snažnu poruku?
S ljubavlju i zahvalnošću. Tijelo je učitelj koji nas upozorava, usporava i vodi. Bolest me usporila, ali ne da bi me slomila, već da bi me probudila. Naučila sam da kad tijelo govori, treba ga slušati – kroz njega se rađa iscjeljenje i povratak sebi.
Informacije koje nam tijelo daje su kao „semafor“: narančasto – spremi se i pripremi da prepoznaš poruke tijela. Crveno – zaustavi ubrzani ritam, uspori, uzmi vrijeme da pogledaš „unutra“. A zeleni val te ubrza i podsjeti da sve tri boje zajedno služe i čine „semafor“.
Šta za tebe znači tišina u svakodnevnim trenucima buke? I koja bi bila tvoja poruka za kraj ovog intervjua?
Tišina je za mene prostor u kojem se susrećem sa sobom. To su trenuci kad mogu osjetiti vlastitu Dušu, zagrliti misli, duboko udahnuti i ponovno se povezati sa svojim srcem. Tu mi dolaze odgovori. To može biti i tišina dok perem suđe. U svakodnevnoj buci, tišina je moj sveti kutak, mjesto iscjeljenja i povratka unutarnjem miru. Tišina je prostor u kojem prihvaćam buku. I učim kako su i buka i tišina važni. Integracija.
Poruke za kraj:
„Nisi sam. Nisi sama.
U tebi postoji neizmjerna snaga. Otvori se za primanje i davanje.
Bolest nije kraj. Bolest je poziv. Iscjeljenje nije kraj bolesti – iscjeljenje je povratak Sebi.
Imaj povjerenja i slijedi Dušu.
Preuzimanje odgovornosti je izlazak iz modela žrtve. Ti si kreator. Ne reaktor.“
