in

ONAKO OD OKA

PIŠE/FOTOGRAFIJA: ANIMA MUNDI

ZLATAN STIPIŠIĆ GIBONNI, PEVAČ I KOMPO­ZITOR, KOJI SVOJIM PESMAMA OSVAJA I NA­LAZI LAKO PUT DO LJUDSKE DUŠE, ODRŽAĆE KONCERT 8. MARTA 2018. GODINE, U NOVOM SADU, U VELIKOJ DVORANI SPENSA, SA PO­ČETKOM U 20:30 ČASOVA.

GIBONNIJEV POVRATAK U NOVI SAD, NAKON 7 GODINA, DONEĆE NEKE NOVE PESME, A STARE SU DOBILE NA JAČINI I POSTALE JOŠ BOLJE. AUTOR NEKIH OD NAJPOZNATIJIH BALADA NA OVIM PROSTORIMA UŠAO NAM JE POD KOŽU SVOJIM STIHOVIMA, KOJI VI­BRIRAJU NA NAJLEPŠI NAČIN. OČEKUJEMO SPEKTAKL KAO ŠTO JE TO UVEK NA GIBONNI­JEVIM KONCERTIMA. OČEKUJEMO LJUBAV I BLISKOST IZNAD SVEGA.

MNOGI PEVAJU O LJUBAVI, O BOLU, O ODNOSIMA, ALI TAJ OSEĆAJ KOD TEBE JE NAJJAČI I NAJREALNIJI. ODAKLE SNAGA TE SPOZNAJE I SENZACIJE?

To sve ovisi o tome koliko je čovjek spreman otpustiti kočnice kad ide sebi pod kožu, zato što književnost i sve što je pisana riječ (a tu spada i pjesma), i onda kad pričaš o svojoj in­timi kroz nju – to je zapravo ogovaranje sebe i svojih najmilijih (smijeh). Što si iskreniji, više riskiraš da si patetičan. Iskrenost može po­nekad biti kao živi pesak. Možda zbog toga danas autori radije biraju da budu domišljati nego emotivni. Jer kad si domišljat, možeš biti sarkastičan, ironičan, duhovit, i uglavnom si ti taj koji prozivaš. A ako pišeš o emocijama, onda sam sebe prozivaš (smijeh).

KOLIKO DUBOKE PATNJE MORA DA PROĐE I DOŽIVI ČOVEK DA BI MOGAO DA NAPIŠE I PRENESE EMOCIJU KROZ PESMU I MUZIKU?

Mislim da je predrasuda iz minulih vremena da su umjetnici ti koji moraju umrijeti od tuberku­loze u podrumu dok ispisuju pjesme svojom krvlju (smijeh). Ne vjerujem u to.

Mnogo više ovisi o tome koliko si u stanju to što si doživio staviti u pjesmu i ono što ti drugi ispričaju. Na primjer, koliko empatije imaš da možeš čuti, osjetiti i doživjeti tuđe emocije ili iskustva. Zato nisam siguran da je zadnjih 50 godina svoga života Leonard Cohen bio gla­dan, ili Bob Dylan. Možda u početku da, ali ka­snije sigurno ne. To je više stvar predrasude da se kreativni ljudi uvijek napajaju na čemeru, ne vjerujem da je tako. Iako te loša iskustva mogu izgraditi tako da imaš šire horizonte i za ljude oko sebe. Međutim, (hvala Bogu) i lijepa iskustva mogu biti inspiracija za pjesmu.

ONO ŠTO TE NAJVIŠE VESELI DOK STVARAŠ?

To što ne znam kamo to vodi i gdje idem, evo svaki put kad pišem, ako me pjesma iznenadi, to znači da je dobra, ako se to ne desi, znači da si u klišeju (u nečemu što je već viđeno). Zato se svaki put radujem kada krenem tim nekim nepoznatim putem, pa makar i pogriješio, što mi se često događalo (smijeh).

Draže mi je to nego da budem odličan pozna­vatelj svog rukopisa, nije mi zanimljivo ponav­ljati se.

TVOJI KONCERTI SU KONCERTI ZA DUŠE KOJE VOLE I ŽIVE OD EMOCIJA, ČAK DOTAKNEŠ I ONE KOJI SU MANJE EMOTIVNI. KOLIKO SMATRAŠ SEBE ČAROBNJAKOM EMOCIJE I POZNAVAOCEM LJUDSKIH DUŠA?

To što ja radim, više puta sam to istaknuo, pa ću i sada – Kad pošaljem pjesmu u eter, to je kao da vaš čitatelj pošalje otvoreno pismo no­vinama ili nekoj redakciji.

Moje pjesme osjete ljudi koji su od moje sorte, ne osjećamo svi stvari na isti način.

Niti se svi zabavljamo na isti način, niti smo svi sjetni na isti način. Zato znam da moju muzi­ku osjećaju ljudi koji su zapravo meni slični i ja njima. Moja glazba sigurno nije ni zabavna, ni zahvalna nekome koji je ne osjeća. To ne treba osuđivati i shvaćati previše ozbiljno. Ima jedna poslovica u Dalmaciji koja kaže: “Još se nije rodija, ko je svima ugodija” (smijeh).

8.MARTA 2018. ČEKAMO TE U NOVOM SADU. DA LI ĆE BITI NEKOG IZNENAĐENJA ZA ZALJUBLJENE? NEKA NOVA PESMA, REČ, OSEĆAJ SA TVOJE STRANE?

Zadnji put svirao sam u Novom Sadu 2011. godine. U međuvremenu, uspio sam napisa­ti neke stvarno dobre pjesme, koje nisam do sada imao prilike otpjevati novosadskoj pu­blici. To je ono što ću sigurno svirati, kao na primjer Onako od oka, Sreća, Udica. Postoje, naravno, i te neke stare pjesme koje su opsta­le, preživjele sve ovo vrijeme. U međuvremenu smo radili na njima i neke su postale još bolje, drugačije. Uvjeren sam da će taj koncert biti odličan!

„BUDI AUTENTIČAN“. KADA SI SHVATIO SNAGU SVOJE AUTENTIČNOSTI OD KOJE NE ODUSTAJEŠ?

Meni je to veliki kompliment ako me vi tako doživljavate. Ali ja toliko malo razmišljam o sebi, a toliko o tome što radim. O sebi uopće ne mislim. Ja vam sebe ne doživljavam pre­tjerano ozbiljno. Ne znam ništa o etiketama, niti se bavim time ili sobom. Bitno mi je, i jedi­no me to brine, da napišem dobru pjesmu. Da sačuvam ove dobre ljude oko sebe. Moj život je kao maturalno putovanje koje se nekim ču­dom odužilo na trideset godina (smijeh).

ŠTA MISLITE?

100 Poena
Upvote Downvote

„NISAM VIŠE TU, S MESTA SE NISAM POMERIO, ALI TU VIŠE NISAM“

MOUNT OLYMPUS 24h