PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: DAVOR DMITROVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
DAVOR DMITROVIĆ, AKADEMSKI SLIKAR IZ ZAGREBA, MAGISTRIRAO JE 2019. GODINE NA AKADEMIJI LIKOVNIH UMETNOSTI U ZAGREBU, ODSEK GRAFIKA, U KLASI PROFESORA JOSIPA BAĆEA. ISTE GODINE UPISAO JE DOKTORSKE STUDIJE NA CHINA ART ACADEMY, U HANGZHOU, U KINI. DAVOR IMA VELIKI BROJ SAMOSTALNIH I GRUPNIH IZLOŽBI ORGANIZOVANIH U HRVATSKOJ I U INOSTRANSTVU. NJEGOVI RADOVI SEŽU OD DUHOVNIH I SENZUALNIH SLIKA DO SVAKODNEVICE.
DMITROVIĆ JE DO SADA IMAO IZLOŽBU U KRAGUJEVCU, OSTVARIVŠI SJAJNU SARADNJU SA SVOJIM GALERISTOM DEJANOM ALEKSIĆEM, SA KOJIM TEMELJNO PRIREMA SVAKI SLEDEĆI RAD. NJIH DVOJICA ZAJEDNIČKIM SNAGAMA ISPISUJU BUDUĆU ISTORIJU SLIKARSKE SCENE.
DEJAN ALEKSIĆ, OSNIVAČ I VLASNIK ALEKSIĆ GALERIJE, U SVOM UMETNIČKOM PROSTORU OKUPLJA SLIKARE I UMETNIKE SA BALKANA KOJI STVARAJU U REGIONU I VAN NJEGA. KAO KOLEKCIONAR, ON PRUŽA SIGURNOST I ZNANJE UMETNICIMA SA KOJIMA SARAĐUJE.
ONO ŠTO SLEDI 2025. GODINE JE VELIKA IZLOŽBA DAVORA DMITROVIĆA U ALEKSIĆ GALERIJI.
Kažu da si netipičan slikar. Kako ti vidiš sebe?
Ne bih rekao da sam netipičan. Naše vrijeme toliko robuje stereotipima i već unaprijed osmišljenim receptima u likovnoj umjetnosti da se svaki otklon od onoga što očekuju institucije doživljava kao šok, ako ne i blasfemija. Figuracija kakvu ja radim nije neobična u svijetu, samo smo mi, kao i obično, na repu događaja, robujemo ideji avangarde od prije 50 godina. Vidim se kao nekoga tko je pronašao svoj glas, kao nekoga tko radi s uvjerenjem. Vidim se kao znatiželjnog slikara. Vidim se kao slobodnog slikara koji dopušta da mu se dogodi život.
Slikaš svet koji nam dolazi iz bajki, tražiš ga duboko u sebi, otkrivaš neotkriveno. Koliko je lepote u tome svemu?
Bajke su nas zajednički unutrašnji svijet. Mislim da smo se svi u nekom trenutku osjećali kao neki princ ili princeza, kao Pinokio kad bismo lagali, kao goli car koji hoda ulicom kad bismo mislili da svi vide kroz nas. Ljepota bajki je baš u tome što nas sve povezuju te uloge i situacije. Ono što postaje otkriveno su moje situacije u kojima se tako osjećam ili prikaz ljudi koji prolaze kroz moj život. A u našem životu postoji u suštini samo ljepota. I sreća i tuga, i sve neke situacije između su lijepe.
Kakva je uloga slikarstva u 21. veku?
Slikarstvo ima ulogu neposrednog zbližavanja autora s publikom. Ispunjava duboku potrebu za konekcijom. Pa i kad se radi o socijalno angažiranom artu, autor se skretanjem pažnje na teme koje su bitne također povezuje s publikom. A da bi se to postiglo, slikarstvo prvo mora biti iskreno.
Kako je došlo do saradnje sa galeristom Dejanom Aleksićem?
Naša suradnja počela je preko društvenih mreža, točnije preko Instagrama. U tom periodu sam radio pretežito crteže, a Aleksić je vidio u njima iskrenost koja je toliko važna. Nakon moje izložbe tog ciklusa u Zagrebu, na Aleksićev poziv ponovili smo manju verziju te izložbe sa novim crtežima u showroomu galerije. Idući veći projekt nam je bio samostalna izložba u novom prostoru galerije. Pa nakon mog boravka u Kini, mjesec dana slikanja u Kragujevcu. Vjerujem da imamo sličan senzibilitet za art. Aleksić odlično poznaje scenu naših prostora već dvadeset godina, te mi je i njegov feedback bitan.
Mesec dana si slikao u Kragujevcu. Šta je sve izašlo iz tebe i do kakvih si spoznaja došao?
Uh, tih mjesec dana nisu mogli doći u boljem trenutku. Taman kad sam se neplanirano vratio ranije iz Kine, Aleksić me pozvao u Kragujevac. Osigurao mi atelje i smještaj, u suštini sve što mi je trebalo da se bavim samo artom. Uz slikanje,
upoznao sam predivne ljude koji su me odmah prihvatili. Napravio sam tri slike koje su vrlo brzo i prodane, a jedna spoznaja do koje sam došao je da ne možeš predvidjeti gdje ćeš biti u životu za mjesec, dva ili šest, ali ću imati dobre ljude oko sebe.
Kako je protekla izložba „Priče za malu decu“ u Aleksić galeriji?
Izložbu „Priče za malu decu” smo dogovorili nakon otvorenja u zagrebačkoj galeriji Forum u prvoj polovici 2023. godine. Za izložbu u Aleksić galeriji napravio sam tri nove slike velikog formata, te smo izložili i dio slika koje su bile izložene u Zagrebu. Radeći na njemu, ovaj ciklus mi donosi veliko zadovoljstvo i mislim da to i publika osjeti. Otvorenje je prošlo genijalno, sa par lijepih iznenađenja.
Koliko se danas traže odličan galerista i izvrstan slikar?
Baš sam jučer pričao sa prijateljem slikarom u New Yorku i dotaknuli smo se sličnog pitanja. Kad suradnja počne tako da galerist kontaktira umjetnika, kao što se dogodilo meni s Aleksićem, a i prijatelju isto, onda je to idealna situacija. Galerist će uvijek za suradnju birati nekoga po svom senzibilitetu, a to znači da ste već u startu slični u onome što tražite od arta.
Šta Dejan Aleksić kao osnivač i vlasnik Aleksić galerije pruža svojim slikarima?
Moje iskustvo govori da je Aleksić fokusiran na kvalitetu a ne kvanitet. Galerist koji zastupa i prodaje radove umjetnika koje i sam ima u kolekciji znači da s tom kustoskom selekcijom pristupa tome na osoban način. To je ozbiljna suradnja, koja teče bez problema.
Galerija Aleksić je značajan faktor regionalne umetnosti. U kom pravcu ćeš ti kao slikar ići samostalno, a kuda idete zajedno?
Aleksić galerija je svjetionik na nemirnom moru umjetničkog tržišta i držat ću se njegova svjetla. Mislim da mi ta suradnja daje veliku slobodu i sigurnost koja je potrebna za kvalitetnu produkciju novih radova.
Pripremate veliku izložbu u Aleksić galeriji 2025. godine.
Ovo će nam biti najveći zajednički projekt do sad. U pripremi je otprilike 15 slika velikog formata i katalog koji će obuhvatiti sve radove ovog ciklusa do sad, uključujući i nove slike koje će biti izložene i dostupne za prodaju. Mislim da ćemo s tom izložbom napraviti lijepi veliki korak unaprijed. I u slikarskom smislu i u našoj suradnji.
