PIŠE: JELICA STANOJLOVIĆ
Buđenje u pet ujutru za mene nije samo običan trenutak – to je vrijeme kada se najdublje povezujem sa sobom i svijetom oko sebe. Dok svijet još uvek sanja, ja budim svoju energiju.
Pored toga, u ovim tihim satima svijet izgleda gotovo mistično. Zvuk talasa, bilo da sam na obali mora, jezera, ili kraj bazena, poziva me da uđem u harmoniju s energijom vode, a i prirodom. U ovim ranim jutarnjim časovima osjećam slobodu i mir koji su duboko ukorijenjeni u svakom mom dahu. Svaki udisaj donosi novi talas inspiracije, dok sa svakim izdisajem oslobađam sve što je nepotrebno.
Ovo je vrijeme kada osjećam potpuni sklad sa sobom i svijetom oko mene.
Dok svijetlost dana polako osvjetljava pejzaž, priroda se budi. More nježno ljulja svoje talase, planine stoje postojano, a i biljke plešu na vjetru.
Kada vreo ljetni vjetar dodirne moju kožu, osjećam se kao da me priroda obuhvata svojim toplim zagrljajem. Ovaj dodir vjetra je poput podsjećanja da je život u stalnom pokretu i da svaki trenutak nosi priliku za manifestaciju. Vjetar mi daje osjećaj slobode da dišem punim plućima i budem prisutna u svakom trenutku. Svaka misao koju imam, sjeme koje sadim, spremna je da procveta u sve što želim da ostvarim.
Kada sunce počne da zalazi, srce mi zatreperi od radosti. Zalazak sunca je trenutak kada se priroda i ja usklađujemo u savršenom plesu. Volim da se krećem, da plešem, da savijam svoje tijelo u ritmu prirode. Kako sunce polako nestaje iza horizonta, prepuštam se savršenom ritmu. Svaki pokret mog tijela, bilo da praktikujem jogu ili plešem uz zalazak sunca, postaje manifestacija slobode koju osećam duboko u sebi. Kada sunce mirno odlazi, moje misli postaju lake i lepršave. Osećam slobodu da budem ono što jesam, u harmoniji sa svijetom oko sebe.
Kada noć obavije svijet svojim tamnim, ali nježnim plaštom, mjesec i zvijezde podsjećaju na beskonačnost svega što postoji. U tišini noći, dok sjedim pored vode i slušam talase kako tiho razbijaju obalu, gledam u noćno nebo. Mjesec svetluca, a zvijezde trepere kao svetionici nade. Svaka zvijezda nosi jednu moju želju, misao koja lebdi ka univerzumu. Osluškujem šum talasa i osjećam kako se noć umiruje, znajući da je moja povezanost sa univerzumom beskonačna. Sve što želim, sve što sanjam, može postati stvarnost. Manifestacija nije samo trenutak, to je stanje bivanja. Svaka moja misao postaje dio univerzuma i u tišini noći osjećam da je sloboda u beskonačnoj mogućnosti kreiranja svog života.
Sloboda i mir nije nešto što se dobija, već osjeća svakodnevno. To je u svakom mom jutarnjem buđenju, u svakom pogledu na more, u svakom pokretu tijela uz zalazak sunca, u svakom nježnom dodiru vrelog ljetnjeg vjetra na mojoj koži. Sloboda je u svakom dahu i u svakoj misli kojom manifestujem svoju stvarnost. Kroz te male, čarobne momente – bilo da gledam sunce kako nestaje iza horizonta ili zvijezde kako svjetlucaju iznad mene – osjećam da živim svoju slobodu. U svom miru. Jer svijet oko nas odražava svijet unutar nas. Sve je povezano. Svaka naša misao, svaka želja, ima moć da transformiše naš život.
Pozivam vas, dragi čitaoci, da osluškujete prirodu oko sebe, da osjetite te tihe, čarobne trenutke i da kroz njih manifestujete svoje snove. Sloboda nije u velikim djelima, već u malim trenucima svijesti i u svakodnevnim čarolijama koje stvaramo. Pronađite svoju slobodu u tišini zore, u miru i nemiru vode, u plesu svog tijela uz sunce, u osjećaju vjetra na svojoj koži i u beskonačnosti zvijezda koje svjetlucaju iznad nas. Svijet je tu da nas podrži, a snovi čekaju da se manifestuje.
