in

LEPOTA KAO SIMBIOZA ŠARMA, DUHA I OSMEHA

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU:
IOANNA BATSIALOU
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATE ARHIVE

Prof. dr Ioanna Batsialou je doktor nauka Medicinskog fakulteta u Beogradu. Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, sa užom supspecijalizacijom u oblasti estetske, anti-aging medicine, mezoterapije, preventivne i regenerativne medicine. Medicinski direktor i vlasnik Specijalističke lekarske ordinacije za rehabilitaciju, regenerativnu i preventivnu medicinu IOANNA REGEN u Beogradu, u Srbiji.

Prof. dr Ioanna Batsialou je jedan od najrespektabilnijih lekara u neoperativnoj estetskoj medicini, mezoterapiji i anti-aging medicini u Evropi.

Tema letnjeg izdanja RYL magazina nosi naziv „Usudi se da se ne usudiš“. Kada si se usudila, a nisi htela?

Ne znam da li je adekvatan primer, ali mislila sam da nikad u svom životu neću ostati u Srbiji. Mislila sam da je to nemoguće, jer sam veliki patriota koji voli Grčku, svoju porodicu i do poslednjeg dana svog doktorata nisam htela da imam ljubavnu vezu, pošto sam želela da se vratim u zemlju svog rođenja. Nisam htela da se zapletem u emotivni odnos koji bi me vezao da ostanem. I šta se desilo? Iako sam želela da se vratim, sudbina je htela da ipak ostanem. I to je prvi put da sam rečenicu „Usudi se da se ne usudiš“ doživela tako što sam ostala u Srbiji. Više puta sam htela da idem odavde. Grčka je za mene najlepša zemlja na svetu. Svi žele da idu u Grčku, a ja sam iz Grčke došla ovde. S druge strane, imala sam primer svog oca kao muškarca, oca, muža moje majke, koji je vodio mnogo računa o našoj porodici i moj ceo svet je bila moja Grčka. I prvi put sam se usudila da se ne usudim baš ovde.

Drugi put se to desilo kada sam pokušala da dobijem dete. Imala sam mnogo vantelesnih oplodnji i u nekom trenutku dignete ruke i pomislite „dobro, možda ovo nije moj put i Gospod ima za mene neki drugačiji plan“. Taman kad sam rešila da se vratim u Grčku, konačno ostajem u drugom stanju. Gospod je ponovo za mene imao plan da ne odem odavde.

Svakodnevno se dešavaju razne stvari i situacije za koje ne znamo da li će se ostvariti. Više puta sam imala situacije za koje sam mislila da ne mogu da ih prevaziđem, smrt nekog iz porodice ili teške bolesti, izdaje, prevare, pa čovek pomisli da je gotovo. A onda se nešto promeni i u vama se pojavljuje snaga da izađete iz te situacije. Mi smo veoma jaki, iako ne verujemo u to. Situacije nas demantuju. Naš mozak, srce, biće, vera su ponekad jači od naših misli o tome koliko smo slabi. Svaki čovek ima moć i priliku da prevaziđe situaciju u kojoj se našao.

Kao lekaru, preda mnom su svakodnevni izazovi jer pacijent ima svoje želje i vizije, a sa druge strane je moja vizija, pa je neophodno da nađemo zlatnu sredinu. Više puta u toku dana se pitam da li će pacijent biti zadovoljan ili ne. Za medicinu i za doktora upravo ta rečenica „Usudi se da se ne usudiš“ predstavlja veliki raskorak, jer morate doneti pametnu i hrabru odluku. Kada imate teške pacijente ili trajno promenite nečiji izgled, to su velike unutrašnje borbe i zbog toga čovek treba da ima znanje. Ova moja oblast u medicini je toliko lepa da znam da ja samo doprinosim toj lepoti.

Da li je lepota pitanje hrabrosti ili autentičnosti?

Zavisi kako kome. Nažalost, mediji lansiraju terapije koje su privremene i pomodne. Bila sam apsolutni protivnik cat eyes, fogs eyes to je bio trend i radio ih je ceo svet. Svaki čovek treba da bude to što jeste, da bude autentičan kako bi sačuvao lepotu i harizmu koju ima.

U nekom trenutku, trend za muškarce je bio da nose bradu. Sada je najnovija tendencija da skrate trepavice kao da se više otvori oko. Osoba treba da prati trendove do neke mere, a ne da sve uzima zdravo za gotovo. Svaki čovek je poseban, ima svoj integritet, karakter i treba da sačuva svoje ja. Ne može da postoji jedan univerzalni tretman za sve niti svi treba da izgledamo isto. Estetska medicina ne može da nadomesti unutrašnju prazninu niti da je zameni i promeni. Čovek koji je miran, stabilan i pun ljubavi je već lep.

Estetska medicina je i nauka i umetnost. Gde je za tebe ta granica između preciznosti i intuicije kada vidiš pacijenta?

Postoje različiti doktori sa različitim iskustvom. Ja sam francuski đak koji voli lepotu i prirodu. U Francuskoj, pre 25 godina, padao si na ispitu ako profesor prepozna šta si nekom radio na licu, ne možeš da ideš dalje. S druge strane, postoje i takvi doktori koji imaju laganu i brzu ruku, dar od Boga, dva mastera, jedan doktorat.

Kada vidim svog pacijenta, znam šta bi za njega bilo najbolje, koji bi tretman bio najefikasniji kako bismo došli to tog efekta. Vremenom postajete i psiholog, a intuicija radi više, jače. Naravno, bez ljubavi nema ničega. U ovom poslu morate da volite svoje pacijente.

Kako izgleda lepota koja je savršena, a nije očigledna?

Lepota nije da neko dobro izgleda i da bude dobro obučen i sređen. Lepota treba da bude sinergija i simbioza šarma, duha, osmeha kad uz sve to imate i bore, opet ste lepi. Kad imate pozitivnu energiju i gledate stvari sa različitih aspekata, imate empatiju za druge ljude. Šta vredi što je neko lep, a bahat je i grub kad progovori. Samo čovek koji ima ovaj psihofizički sklop za mene je lep čovek.

Imam prijatelje koji imaju mnogo bora i nikad nisu bili na tretmanu, ali su svojom dobrotom i ponašanjem toliko veseli i vedri da ih ne bih menjala za sve lepote sveta.

Kada bi morala da definišeš estetiku jednim osećanjem, koje bi to osećanje bilo?

Ljubav.

ŠTA MISLITE?

SERGEJ LOZNICA I SVETOZAR CVETKOVIĆ LAUREATI NAGRADA “ALEKSANDAR LIFKA” NA 32. FESTIVALU EVROPSKOG FILMA PALIĆ