PIŠE: AMELA KESEROVIĆ POLIĆ, NOVINARKA
FOTOGRAFIJA: MARIO KLEIN
Godišnjice su velika stvar. I uvijek ih doživljavam sa posebnim osjećajem. Naročito jer ponešto iz vlastitog iskustva znam šta znači postavljati temelje nečemu što drugi oko tebe ne rade. Kada nemaš utabane staze, već sam trasiraš put.
Kreneš s ambicijom da ćeš, ako te i zvijezde malo pogledaju, izgraditi magistralu, a usput napraviš auto-put. Kakav osjećaj! I zato prije nego bilo šta drugo napišem u ovom tekstu, dozvolite da kažem: „Dragi RYL, sretan ti rođendan. Ostani i u narednih deset godina jednako prijatan, čitljiv i drugačiji.“
Ta njegova osobenost u moru medijskog sadržaja daje mu neupitnu vrijednost. Selekcija slika, minimalistička grafička rješenja, čine kompaktnu cjelinu.
Uvijek mi je bilo zadovoljstvo pojaviti se kao autor u nekim od brojeva RYL-a.
Njegova otvorenost prema različitim temama nije bila samo inspirativna nego nekako i obavezujuća, da kažem nešto svrsishodnije, nešto što će značiti nekome ko to pročita. Iako obično lako nalazim riječi, tekstovi za RYL tražili su poseban angažman. Motivirali su na najteži posao – introspekciju, da zavirite i u one dijelove sebe u koje baš često i ne zalazite.
RYL nije samo magazin, on je ideja, mjesto koje te podstiče da budeš hrabar, prije svega prema sebi, pa onda i drugima, da pokažeš koliko si širok u onome kako poimaš svijet i u njemu sve oko sebe, i kako nastojiš ne izgubiti svoju autentičnost.
Sjećam se Mijinih početaka, kada je kao autor i urednik digitalnog magazina, s entuzijazmom pričala o konceptu, viziji, šta je to što ona i njen tim saradnika žele da postignu sa svojim projektom. Nije lako krenuti protiv struje u medijskom svijetu gdje dominiraju konvencionalni pristupi. Bez mašinerije velikih korporacija za leđima. Pomislila sam tada da je ona ili nevjerovatno hrabra ili, kako bismo rekli, malo „luda“. Ali da biste stvorili bilo šta vrijedno, potrebno je i jedno i drugo.
Dok se mnogi mediji i tada a i danas, fokusiraju na negativne vijesti, konflikt i dramatične naslove, i ne samo mediji, već i javnost, RYL ima drugačiji pristup. On nije za brzo, kako bi to Z generacija rekla, skrolovanje, nego traži ono za što će mnogi reći da ga imaju najmanje, a to je vrijeme.
Mogućnost da, iako je digitalan, pruži i takozvani personalni touch, čini da se na njegovim stranicama osjećaš i pozvano i povezano, neovisno u kojem dijelu svijeta da si. Meni je to i danas vrijednost kojoj u medijskom biznisu treba težiti.
Deset godina života, u medijskom prostoru, nije mali period.
U vremenu koje razdvaja, biti neko ko spaja i gradi mostove, ko je oko sebe napravio šaroliku zajednicu, ko je hroničar nečijeg trenutka, dosljedan i oslonac u momentima preispitivanja, vrijedan je snažnog uvažavanja.
I zato, RYL, s radošću čekamo tvoje nove tekstove o ljudima iz raznih krajeva svijeta, o umjetnosti, kulturi življenja, duhovnosti…
Da iz jedne nove, tvoje, perspektive sagledamo i narednih deset, vjerujem, jednako uzbudljivih godina!
