MREŽA ZA HVATANJE SNOVA DREAMCATCHERS

PIŠE: ELENA CVJETKOVIĆ, BUSINESS & LIFE COACH 
FOTOGRAF: MARIO POJE

Vjerujem da ste se naslušali fraza poput „samo slijedi svoj san“, motivacijskih govora prepunih generičkih poruka o vibracijama, vizualizaci­jama, pozitivnim energijama i sličnih lijepo zvučećih i pozitivnihporuka, koje su vam mož­da pomogle da se trenutno osjećate bolje. Ili gore, jer su vam postale odbojne i iritantne.

Obasuti smo nametanjem ideje da je sve što treba za vaše osobno blagostanje – imati san. Kao da će se samim time sve zvijezde posloži­ti i eto, put do vašeg uspjeha se jednostavno razmata pred vašim očima. Vjerujem da je up­ravo ovakvo blagoglagoljanje jedna od najvećih zabluda danas: možda ste u životnoj fazi ne­zadovoljstva radnim mjestom, egzistencijalnoj krizi, prematate dvoje sitne djece, opterećeni kreditima i dugovima, a eto, još vam neki gurui serviraju obaveznu pozitivu i navode blistave primjere onih-kojima-je-uspjelo, što vam u konačnici može donijeti to da se osjećate još samo gore.

Da, snovi su prekrasni. Ništa se na ovome svi­jetu ne bi prekrasnog dogodilo, da nije netko imao svoj san. I realizirao ga. „Slijedi svoje snove!“ je inspiracijska konstanta ovog stol­jeća. Vjerojatno najčešće upotrebljena fraza ili inspiracijski koncept ikad kreiran. Potiče nas da izađemo iz „zone sigurnosti“, hrabro iskoračimo, slijedimo svoju strast koja će nas samorealizirati u našem postojanju – samo ako joj damo priliku. Uz to će vam navesti primjere ljudi koji su dali otkaze u banci e da bi sada putovali svijetom, živeći svoje savršene Instagram živote, radeći nešto što nikad radili nisu, eto možda nisu financijski stabilni, ali su sretniji nego ikad, svježe kože na licu, sjajne kose i s novim, savršenim partnerom (što je najbolje, ima ih, ali samo nekoliko).

Oprostite na sarkazmu. U ovome vidim više problema. Prvi je taj što je serviranje i nametanje imperativa da slijedimo svoje snove (odmah!) i tako ispunimo svoju svrhu življenja – sugestija da oni koji su donekle zadovoljni svojim životom, možda ne baš uz toliko ep­ske strasti unesene u svakodnevicu, oni koji su nezaposleni, sa sitnom djecom, ili na bilo koji drugi način u nemogućnosti da mjestimič­no krenu gaziti novim putevima – nekako ne­dovoljni. Ne-vrijedni. Ne-ispunjeni.

Druga, i opasna pretpostavka, ta je da bilo tko može jednostavno ostaviti sve i slijediti svoj san, za koji ne znaju kako će ih hraniti. Ako ste samohrana majka, teško ćete dati otkaz na poslu koji djeci kruha na stol stavlja kako bi slijedili svoj san, iako je strahovito eduka­tivno pokazati djeci koliko je ispunjenje svoje svrhe jak poriv. U ovom slučaju, imamo pitanje osobne odgovornosti nasuprot ispunjenju os­obne strasti. I loš tajming.

FOTO: PIXABAY.COM

Još imamo i nametanje imperativa „osobne svrhe“, koja je iznad života, rasta, ljubavi pre­ma drugima. Imperativ. Teza božanskog dodi­ra koji nam je, još prije našeg rođenja, dodijelio neku „svrhu“ i da sve ono što upravo radimo – pišem ovaj tekst, slušam je li mašina oprala rublje, razmišljam što još sve moram obaviti do kraja dana – nije dovoljno. Niste dovoljni. Jer ne ispunjavate svoju osobnu svrhu sad i odmah. Nimalo motivacijski, jel’te? Opet, ta­jming…

No, činjenica jeste da svi imamo svoje snove. Neki možda i one koji ih opsjedaju, baš zovu na akciju. Dugotrajne, one za koje znamo da je to – to, samo…Samo kad. Jednom. Nekad. Možda.

Ako se odmaknemo od citata koji se postaju po Facebooku, simplificiranih životnih mudro­sti, uopćenih aforizama od kojih bi se trebali osjećati bolje i svih nametnutih pretpostavki, ja imam samo jedno pitanje u vezi vašeg sna svih snova: A što ako ga ne ispunite? Što će od vas biti?

Tijekom godina rada kao coach, nagledala sam se ljudi koji su imali snove, ali ne i viziju. Iako ih neki poistovjećuju, postoji velika razlika između ovo dvoje i upravo ta razlika može biti odlučujuća za vaš uspjeh ili neuspjeh.

Kao prvo, odvojimo fantazije od snova. Fan­tazije su super, začin mašte i života, no kad baš do kraja iskreno promislite, odvojite one koje vam nikada ne bi palo na pamet realizirati od onih koje gore od želje za ostvarenjem.

Vizija je nešto sasvim drugo. Vizija je san pret­voren u plan: ono što ćete razlomiti na manje dijelove velikog plana, raditi na tome po dioni­cama, disati i živjeti svaki segment, ono što ste pri punoj svijesti odlučili postići i napraviti. I raditi na tome. Vrijedno. Pronaći vrijeme, čak i kad ga nema (neke najbolje tekstove napisala sam kad su svi spavali, od ponoći do tri-če­tiri ujutro, na primjer…). Napretka neće biti dok niste sami sebi kristalno jasno razjasnili što želite postići i koji su mogući ili nemogući načini da to ostvarite. I da, tajming mora biti vaš, a ne nečiji tuđi. Taj trenutak. Kada osje­tite do koštane srži da ste spremni i da ćete to napraviti sad ili nikad. To je razlika između sna i vizije…

Još jedno pitanje za vas: Zanima li vas uspjeh kao opća kategorija, ili ste odlučni uspjeti u onome o čemu sanjate? Kad se vaše misli vrte samo oko zamišljenog uspjeha, vrlo je vjero­jatno da ćete raditi samo ono što je lakše i jed­nostavnije. Slijediti svoj cilj, sve do prve pre­preke. Tražiti izgovore i okrivljavati druge čim zapne. Odustati. No, ako ste duboko i istinski odlučni uspjeti u nekom području, učinit ćete sve što je potrebno. Suočiti se s odbijanjima, neodgovorenim mail porukama, smireno prih­vatiti neuspjeh po putu, dizati se i napraviti još petsto dodatnih koraka, pedeset telefonskih poziva: grit i upornost onda su toliko – prirod­ni. I sila koja je neopisiva. Istinska životna sila. Nadam se da ste tu silu osjetili u životu, a ako je jednom osjetite – znat ćete koliko vas dale­ko može odvesti. Onda predaja jednostavno nije opcija.

FOTO: MAJA TOPČAGIĆ

Zadnje pitanje je jednostavno: Je li vam ostva­renje vašeg sna (pretvorenog u viziju) – pitan­je života ili smrti? Smrti sebe, onakvih kakve se vidite u najboljem izdanju? Jeste li spremni dati sve od sebe, bez obzira na izglede, mišl­jenje drugih, okolnosti? Jeste li spremni prih­vatiti neuspjeh kao privremeni korak unatrag, a ne sramotu? Jeste li spremni popeti se na vrh svog osobnog Everesta, svemu usprkos? Pa, čak i ako se u trenutku uspona na sam vrh po­kaže da je to samo jedan od mogućih vrhova?

Sve dok odgovor na ova pitanja nije jasno i glasno DA, nemojte se površno truditi. Nemo­jte. Sanjajte mile snove. Uspjeh podrazumijeva uspone i padove, bol i sreću, život u svoj pu­nini. A tome težite, nije li tako? I sve je u redu, čak ako su vas ova pitanja ponukala da odu­stanete od svog (trenutnog) sna. Zato što će se već pojaviti onaj san, koji će dati odgovore na sva ova pitanja i kojeg jednostavno nećete moći zadržati samo na formi sna.

Sanjajte – ali pretvorite snove u viziju. Fanta­zirajte – ali napravite dobar plan realizacije. Nadajte se – ali djelujte. Na kraju, ne kajemo se zbog stvari koje smo uradili. Kajemo se zbog stvari koje nismo uradili kada smo imali priliku za to…

“Kada činite stvari iz svoje duše, osjetit ćete da se rijeka pokreće u vama, radost. Kada st­vari činite iz drugog dijela, taj osjećaj nestaje.“ Rumi