KO ŽELI DA PJEVA, PRONAĆI ĆE PJESMU

PIŠE: JULKA NINA DULOVIĆ
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: PIXABAY.COM

Postoje momenti kada se pojave neke daljine u čovjeku, prostrane i hladne, koje odišu čud­nom energijom, koje treba sami, sopstvenom snagom, da regenerišemo, oplemenimo. Da naš unutrašnji glas oživi, osnaži naš um i ti­jelo. Da izvučemo opet sav potencijal koji do­lazi iznutra, iz dubine naše duše, da se snažno opet izdignemo, kao feniks, uživajući ponovo u onome što smo istinski stvorili: sreću, radost, lavinu pozitivnih dešavanja.

Prvo na šta me je asocirala ova poslovica jesu srećni i uporni ljudi, pomisao da ,,uvijek ima izlaza’’. Podsjeća na neku optimističnu, svije­tlu stvarnost. Stvarnost u kojoj nema padova i stajanja u mjestu, već divnih kretanja ,,na gore’’ i stremljenja ka svijetloj budućnosti.

Pronaći ,,pjesmu’’ nekada nije lako. Onu jedin­stvenu melodiju, koja odgovara samo našoj duši, i koja će nas potom vinuti u visine. Često treba sakupiti hrabrost i pronaći one tanke niti duše rasparčane na komade da ih ponovo spo­jiš. I da opet pjevaš, tako snažno i sigurno, kao da nikada ni stajao nisi. Tom melodijom ruši­mo sve barijere. To je najljepša melodija ikada. E, to uspijevaju veliki i hrabri ljudi, koji se od­važe da ponovo krenu ispočetka, jači, spretniji.

Neki uvijek nađu razlog za ,,pjesmu’’. ,,Kapa dole’’ njima. Takvima treba posvetiti pažnju. Oni su ti koji motivišu, inspirišu pokreću… nji­hove pjesme se rado slušaju i daleko čuju. Ta­kve ,,pjesme’’ okrepljuju, daju snagu čovjeku. Takvih pjesama treba da je više.

Postoje čuda, kada dovoljno vjerujemo u njih… i kada duša ,,pjeva’’

Kada se samo malo zamislimo, shvatićemo da nam ništa više, osim vjere, volje i upornosti, nije potrebno za pronalaženje naše, jedinstve­ne pjesme, a ujedno i sreće, smisla za kojim svi tragamo, unutrašnje ispunjenosti.

Mnogi čak ni ne vjeruju u svoju ’’pjesmu’’ i zato ostaju vječito zaglavljeni u međuprostoru, ili ostvaruju tuđe snove. Ja duboko vjerujem u svoje rime, a vjera koju jačam značajno dopri­nosi tome. Ona joj daje krila. ,,Pjesma’’, satkana uz dosta vjere, strpljenja i snage, može promije­niti svijet. Prateći hrabro svoje rime, uživajući u procesu i duboko vjerujući u njihov tok, ni slutiti ne možemo kuda nas one mogu dovesti.

,,Daleko… do zvezda’’

Nekada svoju rimu pronalazim zagledana u zvi­jezde…

Pratiti svoju zvijezdu, ma šta ona bila za vas, pre­divna je stvar. Ja svoju imam na trčanju i želim vam ispričati o njoj.

Uvijek je tu, na posebnom dijelu neba, da me bo­dri dok se ja krećem svojim stazama. Znam tačno gdje je, uvijek joj se radujem pri dolasku na sta­zu, i stalno je ugledam tek kada razbistrim buku u glavi. Ona tada isijava, graciozna i jedinstvena, kojoj posvećujem veći dio mog vremena. Ona me prati dok trčim. To je najsjajnija zvijezda ikada, u kojoj su spakovani svi moji snovi, sa kojom ja razgovaram kao sa dobrim prijateljem.

FOTO: PIXABAY.COM

Postojali su dani kada je bilo oblačno i nije je bilo. Govorila sam joj tada da je izdajica, da je nema kada mi je najpotrebnija… a onda bih se umirila i shvatila da će se opet pojaviti na nebu kada dođe vrijeme za to. Obećala sam joj da ću istrčati svoj prvi polumaraton, i još puno toga… strpljivo me je slušala sve to vrijeme. I gle čuda, snovi su počeli da se ostvaruju redom… jedan po jedan.

Da li vi imate neku svoju zvijezdu na nebu koja je vaša vodilja? Ja sam uz pomoć moje defini­tivno pronašla ,,pjesmu’’ – to su moji kilometri koje nižem, moja učešća na takmičenjima, dru­ženja…

Puno ljubavi – esencija života

Uz dovoljno velike snove koji motivišu ćemo se odvažiti na promjenu koja donosi rezultate. I tako ćemo imati razloga više za ,,pjesmu’’. Ne­kada ni sami ne znamo šta nam može donijeti novi pogled na situaciju, ali ono što zasigurno znam jeste da uporište svih naših ,,pjesama’’ i nadahnuća treba da bude ljubav. Ljubav i želja da stvorimo nešto novo, smislenije i vrijedno življenja.

Ljubav prema životu, srce puno radosti i želje za stvaranjem, pronalazak sreće u malim stvarima neka nam budu vodilje za naše nove pjesme, jer onda ne samo da imamo motiva za ljepši život, bolju budućnost, već pjevamo kao slavuji.

I kao što naš Đole najbolje objašnjava u pjesmi:

,,Postoji stih naizgled vrlo prost,
stih iznad svih, stih više kao most,
da premosti, da prebrodi,
kad priča nikud ne vodi…
Postoji stih, pun raznih trikova,
stih iznad svih, ko stih svih stihova..
čas rastuži, čas razgali…
pa razoruža, i k’o gorska ruža kamen razvali…
U INAT SVIMA, POSTOJI RIMA KOJOM SE VA­TRE RASPALE…!’’