JUST NJEZVANOVA!

PIŠE: ANIMA MUNDI
INTERVJU: NATAŠA GARDAŠEVIĆ

FOTOGRAFIJE: MAJA TOPČAGIĆ

NATAŠA GARDAŠEVIĆ IZ PODGORICE, DIPLO­MIRANA PRAVNICA PO OBRAZOVANJU, ŽENA KOJA OSVAJA SPONTANOŠĆU, ELOKVENCIJOM, SVESNOŠĆU. SLOBODNO MOGU DA KAŽEM DA JE KRALJICA INSTAGRAMA. UPOZNALA SAM JE NA PUTOVANJU ZA JORDAN – BILA JE JEDNA OD 18 INFLUENSERA IZ REGIONA, KOJI SU PUTO­VALI SA JUNGLE TRAVEL AGENCIJOM ISTRAŽU­JUĆI JORDAN I PREDSTAVLJAJUĆI GA NA SVO­JIM DRUŠTVENIM MREŽAMA. ŽENA APSOLUT­NI ORIGINAL, SVOJA, AUTENTIČNA.

PO PROFESIJI SI DIPLOMIRANA PRAVNICA, A U ŽIVOTU NOVINARKA, VODITELJKA, IFLUENSERKA.

Hvala. U životu sam samo svijest koja je prisut­na. Često i razmišljam o tome koliko se zapravo poistovjećujemo sa ulogama koje biramo i ig­ramo. Zaboravljamo u toj brzini kojom živim da smo više od fizičkih tijela i više od uloga koje imamo. Nismo mi novinari, pravnici, majke, buržuji. Mi smo svijest. Prisutna. Makar bi tre­balo.

SKRENULA SI PAŽNJU NA SEBE BRZINOM IZRAŽAVANJA, ELOKVENTNOŠĆU, VRCAVIM MOZGOM… IMAŠ PREKO 100.000 PRATILACA NA INSTAGRAMU. ČIME SI IH OSVOJILA?

Pojma nemam. Da znam, nabacila bih još sto hiljada. Šalim se, mislim da je istina u defici­tu. Ona ih je osvojila. Čak sam veoma prijatno iznenađena, što kažu mladi, fidbekom. Način na koji je publika na Balkanu reagovala na sve ono što radi Njezvanova je imperativni znak da nije sve izgubljeno. Što je, u najmanju ruku, ohrabru­juće.

KAKO DOBIJEŠ INSPIRACIJU ZA NEKI KLIP?

Posmatranjem svega oko sebe. Mentalitet Bal­kana je više nego zanimljiv. Neiscrpna mi je inspiracija. Dešava mi se to kod frizera. Kod stomatologa. U kafani. Uslov je da se osjećam ja prijatno. Kad sam previše umorna i iscrpljena, promaknu mi i dobre ideje. Poznato je da je baza kreativnosti intuicija, a ne misaona operacija. A kažu da je u metafizičkim proporcijama kreativ­nost iznad sreće, na vibracijskoj skali.

ŠTA ZA TEBE ZNAČI INSTAGRAM? MEDIJ KOJIM SE OBRAĆAŠ PUBLICI, STIL ŽIVOTA ILI …?

Moj ventil za kreaciju od unutra ka spolja. Moj teret za od spolja ka unutra. Ljudi su skloni na području Balkana, naročito, da lijepe etikete. Kako ljudima, tako i događajima, situacijama i trendovima. Instagram je, između ostalog so­ciološki fenomen, ne samo trend. Koji svoju sv­jetlost prelama i kroz prizmu istorije i psihologije i cjelokupnog društva i njegove bazne jedinice, porodice.


KADA USTANEŠ UJUTRO, NA ŠTA PRVO POMISLIŠ?

Na to s koje sam strane ležala, da ustanem pre­ko suprotne strane kako bih organe vratila u prirodan položaj. Onda mislim gdje mi je momak zaboga. A onda šta bih mogla da jedem prvo. A onda ‘oće li pasti snijeg ove zime u Pg. Prve misli su jako važne. Prve misli nakon buđenja i posl­jednje prije spavanja. One su putnice u pods­vijesti. A podsvijest ima veliku ulogu u našim svakodnevnim životima. Tako da, ljudi, obratite pažnju da se pred spavanje opuštate, da zaspite u što većem miru. Ne uzimajte telefon u ruke odmah nakon buđenja, iskulirajte 5 – 6 minuta s vedrinom. Eto tako nekako se ja budim.

PRAVIŠ POŠALICE NA SOPSTVENI RAČUN I RAČUN SVIH NAS. DA LI SE NEKADA NEKO NALJUTIO ŠTO SI GA PROZVALA?

Ne prozivam imenima nikad. Ako to radim, onda znači da sam u društvu prijatelja, pa imam slo­bodu. Ako prozivam javno, onda su to obično rupe sistema. Sigurno ima ljutih. Ali ne smatram da je Njezvanova prozivala ikad nekog tamo. Svi akteri Njezvanovinih priča smo baš mi. Niš­ta više bilo ko, negoli sama ja. Moja jelka nije okićena sa one strane sa koje je prislonjena uza zid. Svi smo mi jedno.

Šta ti je donela Instagram popularnost?

To da mogu da radim ono što zaista volim. Što imam slobodu da budem ono što jesam. I da ne odstupam od sebe. Brendirala je moju suštinu. I to je apsolutno najveći stepen slobode koji sam do sad dostigla. Ne biti vezan očekivanji­ma drugih ljudi jeste sloboda. A Liga šampiona u oblasti slobode je kad dođeš na mjesto da ne bivaš vezan čak ni svojim očekivanjima. To je zaista privilegija.

DONIJELA JE POPULARNOST I DRUGE STVARI.

Popularnost, kao i sve ostalo, medalja je sa dvije strane. Ima dobru i lošu. Jin i jang. Taj dualizam je uvijek prisutan. I nije neka senzacija govoriti o onome što je notorna činjenica. Ali i popular­nost kao takva, dakle, ima te dvije strane. Jednu posebnu slobodu mi je dala, oduzela mi je onu koja se zove anonimnost. Nije uvijek prijatno biti prepoznatljiv. Ima to svojih nedostataka. Nije uvijek lako biti izložen javnosti.

IMAŠ NETIPIČNO ZANIMANJE ZA TRADICIONALNU CRNOGORKU – ŠTA NA TO KAŽU KOMŠIJE?

Trenutak prepoznati je ključno. I nijednu vrstu moći ne zloupotrebiti i voditi se dobrom nam­jerom. Dobra namjera je nešto što nas određuje i onda kad nismo svješću obuhvatili svoje neko djelovanje. O dobroj namjeri bi trebalo govoriti često i glasno. Važna je. Ključna je.

Kao ni prije, ni sad me nije briga šta kažu. Sizifo­va rabota oko mene se brinuti šta ko kaže, što bi rekla dobra Kasandra, NO ME INTERESA. Poštu­jem svačiji izbor, te očekujem isto zauzvrat. Lju­di su me pozitivno iznenadili. S obzirom na to da sam ipak kao fabulu većeg dijela svega što rad­im uzela crnogorski mentalitet, očekivala sam osude. Međutim, čini se da su ljudi na Balkanu željni istine. Od mene su dobili istinu. Prepoznali su je. I znali da je cijene. Danas nam je dostupno sve, sem istine, ali je svakako ohrabrujuće znati da se ona i dalje valorizuje kroz prizmu dobrog sistema vrijednosti. Pa i onda kad možda nije prijatna.

FOTO: ANIMA MUNDI

KO SU TVOJI PRATIOCI?

Ne znam, zvaću njih 100 k na slavu, pa ću vidjeti onda, vele da smo mi ono što jedemo. Pa ću gle­dati ko šta jede.

Šalu na stranu, da se nadovežem na prethodno pitanje, ljudi koji mene prate su ljubitelji istine. Sve što vam je Njezvanova ikad ispričala je prvo istina o svima nama, a drugo, nije nam Njezva­nova rekla ništa novo. Sve to smo svi već znali, ali je lakše kad to neko drugi kaže. Ja osjećam zahvalnost prema svojim pratiocima, jer pre­poznavši moju istinu, meni su rekli da moj bunt nije uzaludan. Nego da itekako ima nade.

„ZAVRTI KOMPAS, POKRENI S(V)E“ JE TEMA JANUARSKOG IZDANJA MAGAZINA RYL. U KOM PRAVCU JE OKRENUT TVOJ KOMPAS?

Godina 2018. je za mene bila puna uspona i padova. Bila je puna lekcija koje su mi korisne. Došli su mi ljudi koji me uče ono što treba da naučim. Iskustva se slažu jedno na drugo, idemo ka toj finalnoj slagalici. Rad na sebi, i generalno život, putovanje je koje nema kraj, i to me najviše inspiriše i raduje.

U 2018. sam putovala lijepo i često, i nadam se da ću u 2019. putovati još više. Na putovanjima sam uvijek, odmaknuvši se od situacija, sebi se primicala najlakše.

Pomenula bih putovanje u Jordan kao putovanje koje je obilježilo 2018. godinu.

Bucket list je dug, pa jedva čekam da krenem redom u štrikiranje želja kao – done!