IDEM I ŽIVIM PO SVOM

PIŠE: RENATA BAČANEK

Iznenadan telefonski poziv, kojeg je muzika u automobilu lagano prekrila, pa sam samo čula ovdje doktorica bla, bla… nisam obraćala pažnju, nepotreban poziv liječnice, ionako sam na putu posjetiti brata u bolnici… bla, bla… dok nije rekla mamografija… ooops! Rewind, tko zove? Eh, da, iz bolnice Rebro, mamografija suspektna. Organiziran mi ultrazvuk. Hmmm…

UPOZNAVANJE

Na Rebru s prijateljicom i malom putnom torbom. Nas tri, nakon ultrazvuka, za Opatiju. Ulazim, kreće pregled. I riječi: da, pa tu je. Blesavo pitam tko je tu? Pa tumor, veli ona… U maloj zamračenoj ordinaciji najednom je postalo jako toplo. U Opatiju nismo otišle. Ali je pao duuuugi, fiiiini ručak. I bilo je toplo oko mene cijeli dan.

PRESUDA

Biopsija boljela. I dalje poprilično mirna, čekam rezultate. U sebi znam istinu. Koju je potvrdio prokleti papir. Još pretraga, pikanja, slikanja, hodnika, kuta… nešto veliko i teško živi u meni. Gadi mi se. Hoću to van. Tim za dojku odlučuje, miče se sve, uz jedan potvrđeni, još dva suspektna tumora. Pitam liječnicu da li to hoda po meni. Smijem se. Moje je pravo biti blesava.

MAMA

Mirna i sabrana, lagano napeta, moja mama je poput lika iz crno-bijelih filmova; po strani, ali uvijek nekako tu, prisutna. Govorim joj za tumor. Kao i sve drugo do sada, i ovo ćemo pregurati, veli tiho ona…

HANA

Hana, moja pupa, studira vani. Završava prvu godinu. Moja glumica i ludica. Dolazi u Zagreb, dan prije mog odlaska u bolnicu. Ljeto je, ručamo vani, polako joj pričam… Nisam joj to mogla preko telefona. Morala je vidjeti da sam dobro, da je mami ista. Možda zrno tvrdoglavija… Te noći sam se prvi puta pošteno naplakala… dok je pupa spavala kraj mene, držeći me za ruku…

REBRO

Moja onkologica je duša. Nazvala me pred operaciju, hrabri. Moj kirurg mlad, drag, zgodan. Radimo rekonstrukciju. Veli on… za žene vaše dobi, prirodnija rekonstrukcija masnim tkivom. Smijemo se, dobar smijeh pokrije malo straha… sestra mi briše suzu, za koju nisam ni znala da klizi licem. Tonem…

POST OP

Cijevi iz mene i u meni. Bol svugdje. Gledam ispod košulje, moja nova lijeva. Zamotana I topla. Još sam je nakon toga danima onako po tiho pogledavala, od straha da ne padne!

KEMOTERAPIJA

Njih 16. 4 ljubičaste, 12 bez lijepih boja. I godina dana pametnih injekcija. Svaki puta odlazim na tretman tip top, sređena i namazana. Zbog sebe i za sebe. Odmah obrijala glavu, donirala kosu. Mrvica kontrole u svemiru kaosa. Tumor je agresivan, hormonalno pozitivan. E, pa i ja sam pozitivna, agresiju mijenjam inatom. Borimo se. Tvrdoglavo odbijam povraćati. U pauzama od jedne do druge kemoterapije, živim. Puno i jako. Putujem. Tijelo me izdaje, bolest me izobličuje, a ja se smijem, smijem smijem…

PERKS OF CANCER

Kad je vruće, skidaš periku… I svijet se mijenja, postaje nježniji bolji prema tebi: stol u sjeni za popiti kavu u malom kvartovskom kafiću, nježno primanje za ruku i preskakanje reda u banci, otvaranje dućana van radnog vremena… koristim.

SAVJETI

Da sam pojela sve bobice, trave i ulja, popila pripravke i sokove, obišla travare, bioenergetičare i babe Jage… vjerojatno ne bi stigla živjeti. Puno svakojakih savjeta. Idem i živim po svom…

GIRLS’ POWER – MOJE CURKE

Tu. Stalno. Bezrezervno. Divne. Moje. Zahvalna, like, for ever.

POZITIVA

Moć misli, dobrih želja, molitvi i ljubavi. Grlilo me sve to vrijeme. Iskreno i duboko vjerujem u tu snagu…

STRAH, IPAK

Proviri svoju glupu glavu i prestraši. Pa ga prepoznam i pospremim. Gubim neke drage žene. Znam da su u svemiru bez boli.

JEDNA TABLA NA ULICI

Psihološka pomoć ženama oboljelim i lječenim od raka. Ulazim. I ostavljam staru Renatu pred vratima. Moj AHA moment.

I NA KRAJU…

Zahvaljujem tijelu na poklonu. Pokazalo mi je snagu za koju nisam niti znala da imam. Naučilo me prihvatiti istinu, u cijeloj njenoj silini. Suočilo me sa strahom. Otvorilo mi je srce i pustilo u njega nove, predivne ljude. I stavilo mene , napokon, na prvo mjesto.